|
June 11, 2005
Embassy of the United States of America
Belgrade
Remarks by Mr. Roderick Moore
Charge d'Affaires
"
Srebrenica - Beyond a Reasonable Doubt"
June 11, 2005
First of all, I would like to applaud the organizers of today's conference.
As we approach the solemn anniversary of the Srebrenica massacre, it is appropriate
that we commit ourselves to remembering what happened there ten years ago.
The crimes committed in Srebrenica, the most heinous and destructive in Europe
since the Second World War, must not be forgotten. This tenth anniversary year
should be seen as an opportunity - for introspection, for reflection, for reconciliation,
for healing, and, most importantly, for justice.
I would also like to take this opportunity to express publicly my admiration
of Natasa Kandic and the Humanitarian Law Center for their inspiring courage,
boundless energy, and relentless drive to ensure that the perpetrators of war
crimes be brought to justice and that the victims of those crimes be appropriately
honored and remembered. Natasa, you and your colleagues are embarked on a noble
crusade that deserves the profound gratitude and support of all people who
believe in justice.
" Beyond Reasonable Doubt." This is a fitting name for this conference
and a fitting topic for us to be discussing. It is an indisputable fact that,
ten years ago, Serb forces under the command of Ratko Mladic massacred almost
8000 Bosnians in the enclave of Srebrenica. This atrocity has been documented
through thousands of testimonials by witnesses and relatives, through the discovery
of numerous mass graves, and even through last year's admission by the government
of the Republika Srpska that Serb forces conducted the killings. More recently,
the appearance of the now famous videotape should remove the doubts from the
mind of any reasonable person about the scope and brutality of this massacre.
Unfortunately, a sense of denial has prevailed among large segments of the
population about war crimes committed by Serbs. In public remarks I made on
May 12, I noted that polls showed that just over one-third of Serbs believed
that war crimes were committed at Srebrenica, despite the acknowledgement of
the RS Government itself that these crimes occurred. I noted that less than
one-third of Serbs believed that the bodies of over 800 Kosovar Albanians,
most of them brutally executed, were located in mass graves in Serbia -- despite
the fact that your own government acknowledges this fact. Indeed, these graves
contained the bodies of three young American citizens -- the Bytyqi brothers
-- who were summarily executed after being illegally detained at the Petrovo
Selo MUP facility.
And, more recently, a student group at the Belgrade Law Faculty sponsored
a conference that aimed to cast doubt on the crimes at Srebrenica. By attempting
to propagate such a dangerously irresponsible myth, they sought to excuse the
war crimes perpetrated there. While we respect the right of free speech, the
opinions expressed there dishonoured that right in an attempt to fan the flames
of chauvinism and ethnic hatred. Such vitriol disgraces the dead on all sides
of the Balkan conflicts of the 1990s.
Let me emphasize two points. First of all, we recognize that there were many
Serb victims of war crimes during the 1990s -- in Croatia, Bosnia, even Kosovo.
But the argument I most frequently hear -- that all sides were guilty of crimes
-- does not justify the many crimes committed by Serbs or excuse the perpetrators
of those crimes from punishment. Secondly, many in Serbia have reacted defensively
to the videotape, demanding that Serbs not be condemned collectively for crimes
committed by individuals. I absolutely agree. We do not, nor have we ever,
condemned the Serbian people as war criminals. The Serbian people did not commit
these crimes; ruthless and unscrupulous individuals committed them. It is these
individuals who must face justice before ICTY or domestic courts.
I hope that the broadcast of the Srebrenica videotape, which of course displayed
just one tiny fraction of the inhumanity inflicted there in July 1995, will
bring about a national catharsis in Serbia. I hope that this image of ethnic
cleansing in its most brutal form will cause Serbs throughout this country
to more openly face the past. I hope that the tape will remind us that there
are still many perpetrators of war crimes living freely and openly among us
and that it will stimulate your law enforcement and judicial organs to more
aggressively bring such people to justice. I hope that it will persuade the
60% of Serbs who oppose the extradition to The Hague of Ratko Mladic, who was
in charge of the forces at Srebrenica, to change their minds. I hope that those
who organized the Law Faculty conference and the 50% of Serbs who do not believe
that the Srebrenica massacres occurred will acknowledge the magnitude of crimes
committed by Serbs in the wars of the 1990s. I hope that they will recognize
that their "heroes" of Srebrenica were capable of cowardly shooting
frightened, helpless, bound teenagers in the back. And I hope that it causes
all of us here to reflect again on the scope of the Srebrenica massacre - a
massacre that sent to the grave a number of people equal to --- times the number
of attendees in this room right now.
I also hope that the appearance of this tape will invigorate efforts to prosecute
and convict the murderers of the Bytyqi brothers and the many other victims
whose killers still live freely and openly among us.
I harbor these hopes because I firmly believe that confronting this awful
truth represents a critical step towards reconciliation among the peoples of
this region and toward ensuring that justice will be fairly meted out to the
perpetrators of war crimes.
I believe there is room for some optimism. We applauded the rapid and vigorous
action of the Government of Serbia in arresting those involved in the videotaped
killings. We welcomed the Government's announced intention to ensure that these
and other perpetrators face justice for these crimes. We welcomed the recent
transfers to ICTY of numerous individuals accused of complicity in organizing
and/or carrying out the Srebrenica massacres. And we have welcomed the assurances
by senior Government officials that those indictees still at large, most notably
Ratko Mladic and Radovan Karadzic, will be delivered to The Hague soon.
We also welcomed the announcement by President Tadic and other leaders here
that they will travel to Srebrenica on July 11 to honor the victims of that
atrocity. As Under Secretary Nicholas Burns emphasized here on Thursday, this
anniversary represents an historic opportunity for Serbia to distance itself
from what occurred in 1995 and to promote an enduring reconciliation among
the peoples of this region. Let us look forward to this future, while not forgetting
the victims of the past.
11. jun, 2005
Ambasada Sjedinjenih Američkih Država
Beograd Govor gospodina Roderika Mura
Otpravnika poslova
"
Srebrenica - Van osnovane sumnje"
11. jun, 2005.
Pre svega bih želeo da pozdravim organizatore današnje konferencije.
Dok se približavamo svečanoj i tužnoj godišnjici masakra u Srebrenici, bilo
bi prikladno da se posvetimo sećanju na ono što se tamo desilo pre deset godina.
Zločini počinjeni u Srebrenici, najgnusniji i najdestruktivniji u Evropi još
od drugog svetskog rata, ne smeju biti zaboravljeni. Ova, deseta godišnjica
treba da bude prilika - za samoispitivanje, za razmišljanje, i što je najvažnije,
za pravdu.
Takođe bih želeo da iskoristim priliku da javno izrazim poštovanje Nataši
Kandić i Centru za humanitarno pravo za njihovu inspirativnu hrabrost, beskrajnu
energiju i neumoran poriv da obezbede da se počinioci ratnih zločina privedu
pravdi, da se žrtvama tih zločina na adekvatan način izrazi poštovanje i da
se ne zaborave. Nataša, ti i tvoje kolege ste krenuli u plemeniti krstaški
pohod koji zaslužuje duboku zahvalnost i podršku svih ljudi koji veruju u pravdu.
"Van osnovane sumnje" To je zaista podoban naziv za ovu konferenciju.
Neoboriva je činjenica da su pre deset godina srpske snage pod komandom Ratka
Mladića izmasakrirale skoro 8,000 Bošnjaka u enklavi Srebrenica. Ova svirepost
je dokumentovana kroz hiljade svedočenja očevidaca i rođaka, kroz otkriće brojnih
masovnih grobnica, čak i kroz prošlogodišnje priznanje Vlade Republike Srpske
da su srpske snage sprovodile ubistva. U poslednje vreme, pojava sada poznate
video trake treba da ukloni svaku sumnju koju je bilo koji razuman čovek mogao
da ima o opsegu i brutalnosti ovog masakra.
Nažalost, osećaj za poricanje je preovladao u velikim segmentima populacije
u vezi sa ratnim zločinima koje su počinili Srbi. U izjavama za javnost koje
sam dao pre mesec dana, naveo sam da istraživanja javnog mnjenja pokazuju da
tek nešto više od jedne trećine Srba veruje da su ratni zločini počinjeni u
Srebrenici, uprkos priznanju same Vlade Republike Srpske da su se ovi zločini
dogodili. Primetio sam da manje od jedne trećine Srba veruje da su tela preko
800 kosovskih Albanaca, od kojih je većina brutalno ubijena, locirana u masovnim
grobnicama u Srbiji - uprkos tome što je vaša vlada priznala ovu činjenicu.
I zaista, u ovim grobnicama su se nalazili i tri mlada američka državljanina
- braća Bitići - koji su ubijeni posle nelegalnog zatvaranja u Petrovom Selu.
I, u skorije vreme, jedna studentska grupa sa beogradskog Pravnog Fakulteta
je sponzorisala konferenciju koja je imala za cilj da baci sumnju na zločine
u Srebrenici. U pokušaju da propagiraju tako opasan i neodgovoran mit, tražili
su opravdanje za ratne zločine koji su tamo počinjeni. Premda poštujemo pravo
na slobodno izražavanje, mišljenja koja su tamo izražena imaju za cilj da obeščaste
to pravo, u pokušaju da se raspire plamenovi šovinizma i etničke mržnje. Takva
zajedljivost sramoti mrtve na svim stranama u balkanskim sukobima devedesetih.
Dozvolite mi da naglasim dve stvari. Pre svega, mi priznajemo da je bilo mnogo
Srpskih žrtava ratnih zločina tokom devedesetih -- u Hrvatskoj, Bosni, čak
i na Kosovu. Ali argument koji ja najčešće čujem -- da su sve strane bile krive
za zločine -- ne opravdava mnoge zločine koje su počinili Srbi niti oslobadja
izvršioce tih zločina od kazne. Druga stvar, mnogi u Srbiji su reagovali odbrambeno
na video-traku, zahtevajući da Srbi ne budu osudjeni kolektivno za zločine
koje su počinili pojedinci. Ja se u potpunosti slažem. Mi ne osudjujemo, niti
smo ikada osudjivali Srpski narod kao ratne kriminalce. Nije srpski narod počinio
ove zločine; okrutni i beskrupulozni pojedinci su ih počinili. Upravo ovi pojedinci
su ti koji moraju da se suoče sa pravdom pred Medjunarodnim Krivičnim Sudom
za Bivšu Jugoslaviju ili pred domaćim sudovima.
Nadam se da će prikazivanje video trake Srebrenice, koja naravno prikazuje
samo jedan sićušan delić nečoveštva koji je počinjeno tamo u julu hiljadu devetsto
devedeset i pete godine, izazvati nacionalno katarzu u Srbiji. Nadam se da
će ova slika etničkog čišćenja u njegovom najbrutalnijem obliku prouzrokovati
da se Srbi širom ove zemlje otvorenije suoče sa prošlošću. Nadam se da će nas
ova traka podsetiti da postoji još uvek mnogo počinilaca ratnih zločina koji
žive slobodno i otvoreno medju nama i da će ova traka podstaći organe koji
sprovode zakon u vašoj zemlji i pravosudne organe da agresivnije izvedu takve
ljude pred lice pravde. Nadam se da će to uveriti onih šezdeset procenata Srba
koji se protive izručenju Ratka Mladića u Hag, čoveka koji je bio nadležan
za trupe Bosanskih Srba u Srebrenici, da promene svoje mišljenje. Nadam se
da će oni koji su organizovali tribinu na Pravnom Fakultetu kao i pedeset procenata
Srba koji ne veruju da se masakr u Srebrenici desio, priznati značaj zločina
koje su počinili Srbi u ratovima tokom devedesetih. Nadam se da će oni prepoznati
da su njihovi ''heroji'' bili u stanju da kukavički pucaju uplašenim, bespomoćnim,
vezanim tinejdžerima u ledja. I nadam se da će to prouzrokovati da se svi mi
ovde prisutni zamislimo ponovo nad razmerama masakra u Srebrenici - jednog
masakra koji je poslao u grob broj ljudi jednak 40 puta broj prisutnih u ovoj
sobi upravo sada.
Takodje se nadam da će pojavljivanje ove kasete osnažiti napore da se sudski
gone i osude ubice braće Bitići i mnogih drugih žrtava čije ubice još uvek
žive slobodno i otvoreno medju nama.
Ja gajim ove nade zato jer čvrsto verujem da suočavanje sa ovom užasnom istinom
predstavlja ključni korak ka pomirenju medju narodima ovog regiona i ka obezbedjivanju
toga da će pravda biti pošteno dodeljena počiniocima ratnih zločina.
Ja verujem da ima prostora za optimizam. Mi smo aplaudirali brzoj i snažnoj
akciji Vlade Srbije u vidu hapšenja onih koji su bili umešani u ubistva snimljena
na video traci. Pozdravili smo najavljenu nameru Vlade da obezbedi da se ovi
i drugi počinioci suoče sa pravdom zbog ovih zločina. Pozdravili smo nedavna
izručenja Haškom Tribunalu brojnih pojedinaca optuženih za saučesništvo u organizovanju
i/ili izvodjenju masakra u Srebrenici. I pozdravili smo uveravanja od strane
visokih zvaničnika Vlade da će oni optuženi koji su još uvek na slobodi, a
najpoznatiji su Ratko Mladić i Radovan Karadžić, biti izručeni u Hag uskoro.
Takodje smo pozdravili najavu Predsednika Tadića i drugih ovdašnjih lidera
da će putovati u Srebrenicu jedanaestog jula da odaju počast žrtvama tog užasa.
Kao što je Podsekretar Nicholas Burns naglasio ovde u četvrtak, ova godišnjica
predstavlja istorijsku priliku za Srbiju da se distancira od onoga što se desilo
hiljadu devetsto devedeset i pete i da pokrene trajno pomirenje medju narodima
ovog regiona. Dozvolite nam da se radujemo toj budućnosti, pri tom ne zaboravljajući
žrtve pale u prošlosti.
back to top
^
|