July 11, 2005
Embassy of the United States of America
Belgrade

Unfinished Balkan Business

By R. Nicholas Burns
Sunday, July 10, 2005

Ten years ago this month, U.N. peacekeepers in Bosnia were chained to bridges by Bosnian Serbs, humiliated and unable to defend a helpless population. Indeed, the entire international community was held hostage, incapable of summoning the political will to stop the carnage. The region was in catastrophic conflict. Hundreds of thousands of innocent people had been killed. Millions more were displaced as Yugoslavia disintegrated. The Balkans were our top foreign policy priority, just as the war on terror is today, and for a fundamentally similar reason: the need to stop savage human rights abuses, stand against tyranny and defend the values at the heart of our democracy.

The Balkan wars ended because the United States and NATO finally acted. But 10 years later the region has still not secured the full peace and security needed to put its bloody past behind it. The United States is exacting considerable diplomatic energy and leadership this year to help the people of Bosnia, Kosovo and Serbia take the final steps to a full peace.

Tomorrow marks the 10th anniversary of the massacre by Bosnian Serb forces of nearly 8,000 Muslim men and boys at Srebrenica. President Bush is sending a senior presidential delegation to mourn the victims of this vicious war crime. An important question is, who will represent the Serbs? Serbian President Boris Tadic has offered to attend along with leaders of his country. A clear statement of contrition on behalf of the Serbs would be the best possible step toward regional reconciliation. An even more dramatic and fitting gesture would be the arrest and extradition to the War Crimes Tribunal in The Hague of Gen. Ratko Mladic, who ordered the murders. I told President Tadic and Prime Minister Vojislav Kostunica in Belgrade recently that the United States is prepared to undertake a new and expanded relationship if they capture Mladic. They say they are willing. Let us all hope so. I also told them that until he is brought to justice in the Hague, the United States will not support their wish to join NATO’s Partnership for Peace. The Balkans cannot return to normality until the stain of Srebrenica is wiped away.

Later this year there will be another significant anniversary for the region. It was in November 1995 that the U.S.-inspired Dayton Accords were signed, in effect ending the war in Bosnia. That brilliant achievement of Richard Holbrooke, Chris Hill and other American officials was a diplomatic triumph. We hope all Bosnians will mark the anniversary by accelerating their efforts to overcome remaining differences and build a secure and durable state. The Dayton Agreement has helped keep the peace for a decade, and can serve the people of Bosnia well into the future.

But the Bosnian Serbs will not be able to put the past behind them until they find and extradite to The Hague another man responsible for unleashing hatred and war: Bosnian Serb leader Radovan Karadzic. The Bosnian Serbs also need to put aside their obstructionism on defense and police reform. Bosnia-Herzegovina is today a more peaceful and hopeful place than 10 years ago, but it is still in need of greater tolerance and a commitment to create a truly multi-ethnic state.

The year 2005 is not just about remembering the past; it must also be a year of change and progress in Kosovo. Six years after the United States and NATO intervened there to stop Slobodan Milosevic’s ethnic cleansing, the status quo is no longer sustainable. Since that war’s end, Kosovars have been living as wards of the international community. They have been given no realistic vision of what their future holds. If the U.N. envoy, Kai Eide, determines this summer that Kosovo has made sufficient progress in meeting standards of responsible self-governance, the United States will support U.N.-sponsored final status talks to determine its future. We will continue to insist that any possible solution must be one that promotes regional stability and allows all minorities to live in a multi-ethnic society.

In 1999 the United States intervened to stop Serb ethnic cleansing of Muslims. Now, it is time to show tolerance for the dwindling Kosovar Serb community, which has every right to stay. If progress is to be made this year, the Albanian majority must signal that a future Kosovo will be tolerant and open to all minorities who still call it home.

President Bush and Secretary of State Condoleezza Rice are working with our European allies to fit the last piece of the puzzle — a peaceful Balkans — into our larger aim of a democratic peace in Europe. We are committed to use American energy and determination to push for a complete and final peace this year.

The writer is undersecretary of state for political affairs.

11. jul, 2005
Ambasada Sjedinjenih Američkih Država
Beograd

Nedovršeni poslovi na Balkanu

R. Nikolas Berns
Nedelja, 10. juli 2005.

Ovog meseca pre deset godina pripadnici mirovne misije Ujedinjenih nacija u Bosni bili su vezani za mostove od strane bosanskih Srba, poniženi i onemogućeni da brane bespomoćno stanovništvo. U stvari, cela međunarodna zajednica je držana kao talac, onemogućena da sprovede političku volju u zaustavljanju pokolja. Region je bio u katastrofalnom konfliktu. Stotine hiljada nevinih ljudi je pobijeno. Milioni su iseljeni iz svojih kuća dok se Jugoslavija raspadala. Balkan je bio tada naš najveći spoljnopolitički prioritet, baš kao što je rat protiv terorizma danas i to zbog fundamentalno sličnih razloga: da se zaustavi brutalno kršenje ljudskih prava, da se suprotstavi tiraniji, i da se odbrane vrednosti koje su u srcu naše demokratije.

Balkanski ratovi su završeni jer su SAD i NATO na kraju preduzele mere da ih okončaju. Ipak, deset godina kasnije, region još uvek nije postigao potpuni mir i bezbednost koji su neophodni da bi se prevazišla krvava prošlost. Sjedinjene Države će ove godine uložiti značajne diplomatske napore i predvodničku ulogu kako bi pomogle narodima Bosne, Kosova i Srbije da naprave konačne korake ka potpunom miru.

Sutra se obeležava desetogodišnjica maskra koji su snage bosanskih Srba počinile nad skoro 8000 muslimanskih dečaka i muškaraca u Srebrenici. Predsednik Buš šalje visoku predsedničku delegaciju da oda poštu žrtvama ovog surovog ratnog zločina. Bitno pitanje glasi - ko će predstavljati Srbe? Predsednik Srbije Boris Tadić ponudio je da učestvuje na komemoraciji sa liderima njegove zemlje. Jasna izjava pokajanja u ime Srba bila bi najbolji mogući korak ka regionalnom pomirenju. Još prikladniji gest bilo bi hapšenje i izručenje Tribunalu za ratne zločine u Hagu generala Ratka Mladića koji je naredio ubistva. Rekao sam predsedniku Tadiću i predsedniku vlade Vojislavu Koštunici tokom moje nedavne posete Beogradu da su Sjedinjene Države spremne za nove i šire odnose ako uhapse Mladića. Oni govore da su voljni da to urade. Nadajmo se da je tako. Takođe sam im rekao da sve dok se Mladić ne privede pravdi u Hagu, Sjedinjene Države neće podržati njihovu želju da se pridruže NATO-vom programu Partnerstvo za mir. Balkan se ne može vratiti u normalno stanje sve dok se mrlja Srebrenice u potpunosti ne izbriše.

Krajem godine obeležava se još jedna godišnjica značajna za region. Novembra 1995. godine potpisan je, na inicijativu SAD, Dejtonski mirovni sporazum čime je okončan rat u Bosni. Ovo briljantno dostignuće Ričarda Holbruka, Krisa Hila i drugih američkih zvaničnika predstavlja diplomatski trijumf. Nadamo se da će svi Bosanci obeležiti godišnjicu kroz pojačane napore kako bi se prevazišle zaostale razlike i kako bi se izgradila sigurna i dugovečna država. Dejtonski sporazum pomogao je da se mir održi u poslednjoj deceniji a može dobro da posluži narodu Bosne i u budućnosti.

Bosanski Srbi neće moći da ostave prošlost za sobom dok ne pronađu i isporuče Hagu još jednog čoveka odgovornog za rasplamsavanje mržnje i rata: lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića. Bosanski Srbi takođe treba da ostave po strani opstrukcije reformi obrambenog i policijskog sistema. Bosna i Hercegovina je danas mirnija zemlja sa više nade nego pre 10 godina ali joj je i dalje potrebna veća tolerancija i privrženost izgradnji prave multietničke države.

2005. godina nije samo godina podsećanja na prošlost. Ona mora da bude i godina promena i napretka na Kosovu. Šest godina od kako su Sjedinjene Države i NATO intervenisale kako bi zaustavile etničko čišćenje koje je sprovodio Slobodan Milošević, status kvo je dalje neodrživ. Od završetka rata, Kosovari su živeli kao štićenici međunarodne zajednice. Nije im data realna vizija šta im budućnost donosi. Ako izaslanik UN-a Kai Eide ovog leta potvrdi da je na Kosovu pokazan dovoljan napredak u ostvarivanju standarda odgovorne samouprave, Sjedinjene Države podržaće razgovore pod pokroviteljstvom UN-a o konačnom statusu Kosova. Mi ćemo insistirati da rešenje, kakvo god bilo, mora da doprinosi reginalnoj stabilnosti i omogući manjinama da žive u multietničkom društvu.

Sjedinjene Države su 1999. godine intervenisale da zaustave etničko čišćenje Muslimana koje su sprovodili Srbi. Sada je vreme da se iskaže tolerancija prema zajednici kosovskih Srba, čiji je broj smanjen, i koji imaju sva prava da tamo ostanu. Ako želimo da se napredak ostvari ove godine, albanska većina mora da pokaže da će buduće Kosovo biti tolerantno i otvoreno za sve manjine kojima je tamo dom.

Predsednik Buš i državni sekretar Kondoliza Rajs zajedno sa evropskim saveznicima nastoje da poslednji deo slagalice - miran Balkan - postave u širi okvir demokratskog mira u Evropi. Mi smo se obavezali da iskoristimo američku energiju i odlučnost u cilju dostizanja potpunog i konačnog mira ove godine.

Autor teksta je državni podsekretar za politička pitanja.

back to top ^