Serbia
and Montenegro
International Religious Freedom Report 2004
Released by the Bureau of Democracy, Human Rights, and Labor
The Constitution and laws of
the state union of Serbia and Montenegro and its constituent republics
provide for freedom of religion, and state union and republic Governments
generally respect this right in practice. There is no state religion in
Serbia and Montenegro; however, the majority Serbian Orthodox Church receives
some preferential consideration.
There was no change in the status
of respect for religious freedom during the period covered by this report
and government policy contributed to the generally free practice of religion.
There were some instances of
discrimination and acts of societal violence directed against representatives
of religious minorities in Serbia and Montenegro. The worst vandalism during
the period covered by this report was the burning of two mosques, in Nis
and Belgrade, in reaction toviolence against Serbs during March riots in
Kosovo. The Jewish community in Serbia reported an increase in anti-Semitic
hate speech and threats on the Internet during the period covered by this
report. Leaders of minority religious communities often relate acts of
vandalism to negative media reporting labeling them as "sects." Police
and government officials have taken some positive steps in response to
acts of hate speech and vandalism.
The U.S. Government discusses
religious freedom issues with the state union and republic Governments
as part of its overall policy to promote human rights. Embassy representatives
meet regularly with representatives of ethnic and religious minorities
as well as with government representatives to promote respect for religious
freedom.
Section I. Religious
Demography
The state union of Serbia and
Montenegro (excluding U.N.-administered Kosovo) has a total land area of
nearly 35,300 square miles and a population of approximately 8,186,000.
Religion plays a small but growing role in public life. The predominant
faith in the country is Serbian Orthodoxy. Approximately 78 percent of
the citizens of Serbia and Montenegro, including most ethnic Serbs and
Montenegrins who profess a religion, are Serbian Orthodox. The Muslim faith
is the second largest in Serbia and Montenegro, with approximately 5 percent
of the population, including Slavic Muslims in the Sandzak, and ethnic
Albanians in Montenegro and southern Serbia. Roman Catholics make up about
4 percent of the population of Serbia and Montenegro, mostly Hungarians
in Vojvodina, ethnic Albanians in Montenegro, and Croats in Vojvodina and
Montenegro. Protestants make up about 1 percent of the population and include
Adventists, Baptists, Reformed Christians, Evangelical Christians, Evangelical
Methodists, Jehovah's Witnesses, the Church of Christ, Pentecostals, and
members of the Church of Jesus Christ of Latter-day Saints. Serbia and
Montenegro has a small and aging Jewish population numbering a few thousand.
The remainder of the population professes other faiths or considers itself
atheists. According to Montenegro's 2003 census, almost 70 percent of its
population is Orthodox, 21 percent is Muslim, and 4 percent is Catholic.
Section II. Status of Religious Freedom
Legal/Policy Framework
The Constitution and laws of the state union of Serbia and Montenegro and its
constituent republics provide for freedom of religion, and the Governments
generally respect this right in practice. The Governments at all levels
strive to protect this right in full and do not tolerate its abuse, either
by governmental or private actors. There is no state religion in Serbia
and Montenegro; however, the Montenegrin Republic's Constitution mentions
the Orthodox Church, Islamic Religious Community, and Roman Catholic Church
by name. The majority Serbian Orthodox Church receives some preferential
consideration.
The requirement for religious groups to register lapsed when the Federal Republic
of Yugoslavia (FRY), predecessor of the state union of Serbia and Montenegro,
ceased to exist in February 2003. By the end of the period covered by this
report, there was no formal registration of religions in either republic.
However, to gain the status of a juridical person necessary for real estate
and other administrative transactions, religious groups may register as
citizen groups with the Ministry of Interior in their home republic.
Religious education in Serbian primary and secondary schools continued during
the period covered by this report. According to a 2001 Serbian government
regulation, students are required either to attend classes from one of
the seven "traditional religious communities" (Serbian Orthodoxy,
Islam, Roman Catholicism, the Slovak Evangelical Church, Judaism, the Reform
Christian Church, or the Evangelical Christian Church), or they can elect
to substitute a class in civic education. The proportion of students registering
for religious education grew during the period covered by this report,
but registrations for civic education courses continued to predominate.
Some Protestant leaders and nongovernmental organizations (NGOs) in Serbia
continued to voice their objection to the teaching of religion in public
schools, as well as to proposals that would officially classify some of
Serbia's religions as traditional.
There was no progress noted during the period covered by this report on restitution
of previously seized church property. There were indications that restitution
of religious property would be addressed in Serbia by a wider law on restitution
of nationalized private property. Montenegro's Law on Restitution, enacted
early this year, does not cover religious property; restitution of religious
property will be addressed in a special law on the subject, but no timetable
exists for its enactment.
In February, Catholic Priest Don Branko Sbutega publicly opposed Government
construction of a World Bank-funded waste disposal site in Lovanja, near
Kotor, Montenegro. He claimed that the Government violated property rights
of citizens and the Catholic Church, which had title to part of the land.
Local media reports alleged the Government concealed improper legal documentation
for the site to avoid losing World Bank funding. Although this issue remained
unresolved at the end of the period covered by this report, construction
continued.
While municipal governments in Serbia at times fund rehabilitation of historical
religious property of various faiths, the Serbian Government also is funding
construction of one religious building--a large Serbian Orthodox Church--through
a requirement for an additional postage stamp. After the widespread destruction
of the Church's property in Kosovo in March, the Serbian Government decided
to subsidize salaries of Orthodox clergy in Kosovo.
Restrictions on Religious Freedom
Government policy and practice contributed to the generally free practice of
religion.
The Office of Religious Affairs of the state union's Ministry of Human and
Minority Rights, an interlocutor with minority religious groups, has not
obtained satisfactory government action in response to reports of vandalism
and other societal acts against these groups. However, representatives
of minority religious communities reported good relations with this office.
There is no chaplain service in the armed forces. Although local Serbian Orthodox
priests are the only clergy offering religious services at armed forces
chapels, members of the armed forces of other faiths can attend religious
services outside their barracks and spend important religious holidays
with their families. Due to cost considerations, the Army has not yet implemented
plans to meet dietary requirements of Islamic soldiers, which would require
separate kitchens.
The Belgrade Islamic community reported continued difficulties in acquiring
land and government approval for an Islamic cemetery near the city.
The Montenegrin Government challenged a decision by the Ministry of Defense
of the former Federal Republic of Yugoslavia to transfer military property
to the majority Serbian Orthodox Church in March 2003. Montenegrin officials
claim the transfer was an illegal attempt to prevent the republic Government
from obtaining this property when the federal state was dissolved and replaced
by the state union of Serbia and Montenegro. The case remained unresolved
by the end of the period covered by this report.
Abuses of Religious Freedom
A long-running dispute between the southern Serbian city of Leskovac and a
tent church used by the Protestant Evangelical Roma Church expanded on
April 30 when building inspectors, three police cars, an electrical distribution
company crew and a demolition team arrived to demolish the church. The
tent church had been singled out for demolition although all 463 structures
in the area, including an industrial plant and many houses, were illegal.
Worshippers prevented the demolition, and the city later that day agreed
to allow relocation of the tent church. As part of the agreement, the city
offered to provide for free a 22,000-square-meter site in an industrial
zone, as well as electricity, water, sewage, and an asphalt road for the
site. The church was required to purchase one of the two adjacent privately
owned sites to facilitate road access. The church agreed with the owner
of one of the adjacent sites and acquired the necessary funding, but the
municipality's ownership department has required opinions from Serbia's
Ministries of Religion and Building before approving the sale. The sale
had not been completed by the end of the period covered by this report.
There were no reports of religious detainees or prisoners.
Forced Religious Conversions
There were no reports of forced religious conversion, including of minor U.S.
citizens who had been abducted or illegally removed from the United States;
nor were there reports of the refusal to allow such citizens to be returned
to the United States.
Abuses by Terrorist Organizations
There were no reported abuses targeted at specific religions by terrorist organizations
during the period covered by this report.
Improvements and Positive Developments in Respect for Religious Freedom
The state union Government has implemented civilian service as an alternative
to mandatory army service. Civilian service options complement the nonlethal
options already present for conscripts who object to military service for
reasons of conscience. There are no reports of religious adherents serving
sentences for conscientious objection to the draft.
In 2002, Serbian courts began proceedings in the Savic case, in which an author
of anti-Semitic literature was tried for spreading racial or national hatred
through the printed word. According to sources in the Jewish community
of Serbia and Montenegro, a number of continuances have been issued in
this trial. The latest continuance, granted to allow for a psychiatric
examination of the defendant, had been ongoing for over a year at the end
of the period covered by this report.
Section III. Societal Attitudes
While relations between members of different religious groups are good, there
were some instances of discrimination against representatives of religious
minorities in the country. Religion and ethnicity are intertwined closely
throughout Serbia and Montenegro, and in many cases it is difficult to
identify discriminatory acts as primarily religious or primarily ethnic
in origin. A number of the incidents of religious discrimination or harassment
that occurred during the period covered by this report appear to have been
based more on ethnicity than on religion.
After the December 28, 2003, parliamentary elections--in which the Serbian
Radical Party rebounded by taking a plurality of seats--there was an upsurge
in vandalism and violence against minority ethnic and religious groups
in the northern Serbian province of Vojvodina. Among the incidents that
targeted religious sites or adherents were: (1) the January 19 desecration
of a Hungarian Catholic cemetery in Novi Sad; (2) the January 19 desecration
of a Reformist church in Sombor; (3) the January 24 desecration of a Croatian
Catholic cemetery in Subotica; (4) the desecration of another Subotica
graveyard, where Croats and Bunjevci (both Catholic groups) are buried,
on the night of March 26-27; (5) the desecration of 21 gravestones in the
Catholic and Orthodox graveyard in Novi Becej between May 1 and 2; and
(6) an attack in Novi Sad on two Christian Adventist priests who were trying
to defend church members from six youths who entered the church after evening
services and began cursing and shouting. One of the attackers grabbed a
priest by the neck and then attacked the other priest. Police were called
and arrested the attackers. The investigation of this incident is ongoing.
One violent incident that predated the parliamentary elections was the
August 8, 2003, attack on a music concert organized by the local Church
of God Pentecostal in Vrdnik in Vojvodina. A power line for the concert
was cut with an axe, and an explosive device was thrown near the stage,
damaging nearby cars. Police investigated the incident, but they have not
identified the perpetrators.
In reaction to widespread violence by ethnic Albanians against Serbs and their
personal and religious property in Kosovo on March 17, there were protests
and violence in Serbia and Montenegro beginning on the night of March 17-18.
This reaction included violence against Muslim religious sites in Serbia
and Montenego, although the sites belonged primarily to Bosniak, not ethnic
Albanian, Muslims.
During the night of March 17-18, the Belgrade mosque was looted and set on
fire by a mob of thousands of youths, reportedly mostly from Belgrade's
sports clubs, who went to the mosque after demonstrating in front of the
Serbian Government building. The first police officers to respond to the
mosque created a cordon around it, but they were equipped inadequately
and the mob pushed them aside; some officers were injured. Officers who
arrived later were better equipped, but they did not confront the mob.
Two fire trucks arrived nearby before the mosque was set on fire, but firefighters
did not attempt to get to the mosque when the arson occurred, although
they did reach the mosque about 2 hours later. The mosque was damaged,
but it remained structurally sound; however another building on the compound
was destroyed. Six cars, including three police cars, also were destroyed.
Serbian Orthodox Metropolitan Amfilohije and some followers vigorously
attempted to protect the mosque. Government and political leaders condemned
the attack, and the Interior Minister later fired the police commander
of the Stari Grad neighborhood where the mosque is located for inadequate
police response. The Belgrade and Stari Grad Governments each have pledged
$34,480 (2 million dinars) to repair the mosque. (Reconstruction of the
mosque facade, already on the Belgrade City planned rehabilitation list,
was moved to the top of the list after the attack.) Police arrested 110
persons for the attack. Shortly after a radio station carried the address
of a Muslim boy who was injured when he fell from the roof of the mosque
during the rioting, an explosive device was thrown at his house. Later
the same night, a mob broke windows at the U.S. Embassy and damaged two
Embassy vehicles; it also attacked the Croatian Embassy. The mob was prevented
from reaching the Albanian Embassy, which is in a remote location.
The same night, the mosque in the southern Serbian city of Nis was set on fire.
Although police and firefighters soon arrived, the thousands of rioters
surrounding the building prevented their approaching the mosque, which,
along with the minaret, was gutted. Eleven persons have been charged in
the attack with "joining together for violent activity," which
carries a sentence of up to 5 years in prison. Nis municipality has pledged
to refurbish the mosque completely.
Attacks also took place against Muslim property in Serbia's northern province
of Vojvodina in reaction to the Kosovo events. The Helsinki Committee of
Serbia noted 40 attacks between March 17 and 21 against property owned
by Albanian and Bosniak Muslims in Vojvodina. Also, in the western Serbian
town of Mali Zvornik, mosque windows were broken with stones on March 20.
In Bar, Montenegro, an Islamic community bookstore was stoned on March 20;
the offenders had not been found by the end of the period covered by this
report. The same day, police detained 10 young men in Podgorica, Montenegro
who threatened to set fire to Podgorica's main mosque. Police questioned
the youths in the presence of their parents and released them; no legal
action was planned out at the end of the period covered by this report.
There was also an attack against at least one non-Muslim religious site, apparently
in reaction to the events in Kosovo. On the evening of March 18, a Protestant
Bible Cultural Center in Nis was burned by a mob of 30 persons that threw
Molotov cocktails.
Minority religious communities report continued problems with vandalism of
church buildings, cemeteries, and other religious premises. According to
the Forum 18 News Service, more than 50 attacks occurred during the period
covered by this report. Many of the attacks involved spray-painted graffiti,
rock throwing, or the defacing of tombstones, but a number of cases involved
more extensive damage. There were a number of incidents in which gravestones
were desecrated, including those in Jewish, Islamic, and Lutheran cemeteries.
On April 27, the Catholic Church of Sveti Matej in Kotor, Montenegro, was
defaced with an image of three raised fingers--a sign of Serbian nationalism--and
graffiti reading, "This church should be burnt down," and "Serbia." The
former synagogue of Nis, Serbia, was defaced with a swastika and graffiti
reading "Serbia for the Serbs" and "skinheads."
Jewish leaders in Serbia reported a continued increase in anti-Semitism on
the Internet. According to representatives of the Union of Jewish Communities
of Serbia and Montenegro, anti-Semitic hate speech often appears in small-circulation
books. The release of new books (or reprints of translations of anti-Semitic
foreign literature) often leads to a spike in hate mail and other expressions
of anti-Semitism. These same sources associated anti-Semitism with anti-Western
and antiglobalization sentiments, as well as nationalism.
Antisect propaganda continued in the Serbian press, which labels minority Christian
churches--including Baptists, Adventists, and Jehovah's Witnesses--and
some other minority faiths "sects." Religious leaders have noted
that instances of vandalism often occur soon after press reports on sects.
In July the periodical Nin published a special supplement entitled "Sects--Spiritual
Drug" funded by the Karic Foundation; the supplement contained articles
on the dangers of various minority religions. The daily Novosti ran a series
of antisect articles, beginning in February. According to some sources,
the fact that one of Serbia's leading experts on sects is a police captain
whose works are used in military and police academies further complicates
this situation.
In Montenegro, the Catholic, Muslim, and Orthodox communities coexist within
the same towns and often use the same municipally owned properties to conduct
worship services. Tensions continued between the Serbian Orthodox Church
and the Montenegrin Orthodox Church. These tensions are largely political,
stemming from Montenegro's periodic drive for independence that started
in 1997. Nevertheless, the Montenegrin Orthodox Church remains schismatic
in the eyes of official Orthodoxy. One focus of controversy continued to
be the Berane Yule log ceremony. During the period covered by this report,
Montenegrin Orthodox and Serbian Orthodox believers in several municipalities,
including Berane, burned their Yule logs in separate locations. The Montenegrin
Orthodox Church in Bijelo Polje decided not to hold the ceremony. Municipal
authorities in Bar were reluctant to allow Yule Log burning for security
reasons, but did not stop the ceremonies. The two churches continue to
contend for adherents and to make conflicting property claims, but this
contention has not been marked by violence. However, NGO representatives
reported concern at the level of nationalism and hate speech in Montenegro.
Members of minority religious communities in Montenegro also reported being
labeled "sects" and "cults" in the media.
In May, the landlord of a building used by a Protestant denomination in Montenegro
requested the church to remove a sign from the building announcing dates
and times of services. Missionaries of the denomination, which wishes to
remain anonymous, recently reported that in 2002 their mission's car was
firebombed. Local police responded quickly to the incident, but the perpetrators
have not been found.
Section IV. U.S. Government Policy
The U.S. Government continues to promote ethnic and religious tolerance throughout
Serbia and Montenegro. Embassy officials meet regularly with the leaders
of religious and ethnic minorities, as well as with representatives of
the Serbian Orthodox Church and the Government to promote the respect of
religious freedom and human rights. These representations have included
meetings with Serbian Prime Minister Vojislav Kostunica, Serbian President-elect
Boris Tadic, Serbian Interior Minister Dragan Jocic, and Serbia and Montenegro
Minister for Human and Minority Rights Rasim Ljajic. Embassy Officials
urged these leaders to speak out against incidents targeting ethnic minorities
(including their places of worship and cemeteries) and to find and punish
the perpetrators.
Srbija i Crna Gora
Ustav i zakoni Državne zajednice
Srbije i Crna Gore i njenih konstitutivnih republika dozvoljavaju slobodu
veroispovesti, i, uopšte uzev, državna zajednica i republičke vlade poštuju
ovo pravo u praksi. U Srbiji i Crnoj Gori ne postoji državna religija,
ali većinska Srpska pravoslavna crkva uživa izvesnu prednost.
Nije bilo nikakvih promena u statusu
poštovanja slobode veroispovesti u periodu na koji se ovaj izveštaj odnosi,
a politika Vlade je doprinela i inače slobodnom ispovedanju vere.
Uočeni su izvesni slučajevi diskriminacije
i društvenog nasilja nad predstavnicima verskih manjina u Srbiji i Crnoj
Gori. Vandalizam najgore vrste u periodu na koji se odnosi ovaj izveštaj
bilo je paljenje dve džamije, u Nišu i Beogradu, što je bila rekacija na
nasilje nad Srbima za vreme martovskih nereda na Kosovu. Jevrejska zajednica
je izvestila o povećanom broju slučajeva antisemitskog govora mržnje i
pretnji na internetu u toku perioda na koji se odnosni ovaj izveštaj. Poglavari
manjinskih verskih zajednica često povezuju vandalske činove sa negativnim
izveštavanjem u medijima koji ih nazivaju «sektama». Policija i državni
zvaničnici preduzimaju određene pozitivne korake kao odgovor na govor mržnje
i vandalizam.
Vlada Sjedinjenih Država razmatra
pitanja slobode veroispovesti sa Državnom zajednicom i republičkim vladama
u okviru svog ukupnog dijaloga i politike unapređenja ljudskih prava. Predstavnici
Ambasade se redovno sastaju sa predstavnicima nacionalnih i verskih manjina
kao i sa vladinim predstavnicima da bi unapredili poštovanje slobode veroispovesti.
Odeljak I. Verska demografija
Državna zajednica Srbija i Crna
Gora (bez Kosova koje je pod upravom Ujedinjenih nacija) ima ukupnu površinu
od gotovo 91.420 kvadratnih kilometara i otprilike 8.186.000 stanovnika.
Religija igra malu ulogu u javnom životu, mada ima tendenciju rasta. U
zemlji preovladava srpska pravoslavna vera. Otprilike 78% stanovnika Srbije
i Crne Gore su srpskopravoslavne veroispovesti, uključujući većinu etničkih
Srba i Crnogoraca vernika. Muslimanska veroispovest je sledeća po veličini,
otprilike 5% stanovništva, uključujući slovenske muslimane u Sandžaku i
etničke Albance u Crnoj Gori i Južnoj Srbiji. Rimokatolici čine oko 4%
populacije u Srbiji i Crnoj Gori, što su uglavnom Mađari u Vojvodini, etnički
Albanci u Crnoj Gori i Hrvati u Vojvodini i Crnoj Gori. Protestanti čine
oko jedan procenat populacije i uključuju adventiste, baptiste, Hrišćansku
reformatsku crkvu, hrišćane evangeliste, evangeliste metodiste, Jehovine
svedoke, Crkvu Hristovu, pentekostalce i mormone. Mala jevrejska zajednica
broji svega nekoliko hiljada starijih stanovnika u Srbiji i Crnoj Gori.
Ostatak stanovništva ispoveda druge vere ili se smatra ateistima. Prema
popisu u Crnoj Gori za 2003. godinu, 70% stanovništva su pravoslavci, 21%
muslimani, a 4% katolici.
Odeljak II. Stanje slobode
veroispovesti
Pravni/politički okvir
Ustav i zakoni Državne zajednice
Srbije i Crne Gore i njenih konstitutivnih republika dozvoljavaju slobodu
veroispovesti, i, uopšte uzev, vlade poštuju ovo pravo u praksi. Vlade
na svim nivoima nastoje da u potpunosti zaštite ovo pravo i ne tolerišu
njegovu zloupotrebu ni na državnom ni na ličnom planu. U Srbiji i Crnoj
Gori ne postoji državna religija, ali Ustav Republike Crne Gore poimence
spominje Srpsku pravoslavnu crkvu, Islamsku versku zajednicu i Rimokatoličku
crkvu. Većinska Srpska pravoslavna crkva uživa izvesnu prednost.
Od februara 2003. godine kada
je prestala da postoji Savezna Republika Jugoslavija, preteča Državne zajednice
Srbije i Crne Gore, ukinuta je potreba da se verske grupe registruju. Do
kraja perioda na koji se odnosi ovaj izveštaj, nije postojala formalna
registracija religija ni u Srbiji ni u Crnoj Gori. Međutim, da bi se dobio
status pravnog lica, koji je neophodan za kupovinu nekretnina i druge administrativne
poslove, verska grupa se može registrovati kao grupa građana pri Ministarstvu
unutrašnjih poslova u svojoj matičnoj republici.
Veronauka se učila u srpskim osnovnim
i srednjim školama u periodu na koji se ovaj izveštaj odnosi. Prema propisima
Vlade Srbije iz 2001. godine, učenici moraju da pohađaju nastavu ili jedne
od sedam «tradicionalnih verskih zajednica», a to su Srpska pravoslavna
crkva, Islamska zajednica, Rimokatolička crkva, Slovačka evangelistička
crkva, Jevrejska verska zajednica, Hrišćanska reformatska crkva i Evangelistička
hrišćanska crkva, ili mogu izabrati da, umesto ove nastave, pohađaju časove
građanskog vaspitanja. Broj učenika koji se prijavljuju za veronauku porastao
je u toku perioda na koji se ovaj izveštaj odnosi, ali se za građansko
vaspitanje i dalje prijavljuje mnogo više učenika. Neki protestantski poglavari
i nevladine organizacije u Srbiji nastavili su da iznose svoje primedbe
u pogledu predavanja veronauke u državnim školama kao i predloga prema
kojima bi neke veroispovesti u Srbiji bile zvanično klasifikovane kao tradicionalne.
Napredak u vezi sa vraćanjem ranije
oduzete crkvene imovine nije primećen u periodu na koji se odnosi ovaj
izveštaj. Postojale su indikacije da će se u Srbiji vraćanje crkvene imovine
regulisati širim zakonom o vraćanju nacionalizovane privatne imovine. Crnogorski
Zakon o vraćanju imovine, koji je usvojen početkom ove godine, ne odnosi
se na crkvenu imovinu; vraćanje crkvene imovine će biti obuhvaćeno posebnim
zakonom koji će se baviti ovom temom, ali ne postoji vremenski okvir za
usvajanje takvog zakona.
U februaru se katolički sveštenik
don Branko Sbutega javno usprotivio izgradnji deponije otpadnih materija
u Lovanji, blizu Kotora u Crnoj Gori, koju vodi Vlada a finansira Svetska
banka. On je naveo da je Vlada prekršila imovinsko pravo građana i Katoličke
crkve, koja ima dokumente o vlasništvu dela tog zemljišta. Izveštaji lokalnih
medija su naveli da je Vlada prikrila neodgovarajuću pravnu dokumentaciju
da ne bi izgubila sredstva Svetske banke. Iako je ovo pitanje ostalo nerešeno
do kraja perioda na koji se izveštaj odnosi, izgradnja je nastavljena.
Dok su opštinske vlasti u Srbiji
ponekad finansirale popravke istorijske verske svojine raznih konfesija,
Vlada Srbije je takođe finansirala izgradnju jedne nove verske zgrade –
jedne velike srpske pravoslavne crkve – kroz naplatu dodatne poštanske
marke. Nakon opšteg razaranja crkvene svojine na Kosovu u mesecu martu,
Vlada Srbije je odlučila da subvencioniše plate pravoslavnog sveštenstva
na Kosovu.
Ograničenja verskih sloboda
Politika i praksa Vlade doprinela
je generalno slobodnom ispovedanju vere.
Kancelarija za verska pitanja
Ministarstva za ljudska i manjinska prava Državne zajednice, koja je zadužena
za manjinske verske grupe, nije obezbedila zadovoljavajuće reakcije vlasti
na izveštaje o vandalizmu i drugim društvenim delima protiv ovih grupa.
Međutim, predstavnici manjinskih verskih zajednica su izvestili o dobrim
odnosima sa ovom kancelarijom.
U oružanim snagama ne postoji
vojni sveštenik. Iako su lokalni srpskopravoslavni sveštenici jedino sveštenstvo
koje nudi versku službu u kapelama oružanih snaga, pripadnici oružanih
snaga koji ispovedaju druge vere mogu da prisustvuju verskoj službi van
kasarne i značajne verske praznike provode sa svojim porodicama. Zbog troškova,
Vojska još nije sprovela plan o poštovanju režima ishrane vojnika muslimanske
veroispovesti, što bi zahtevalo odvojene kuhinje.
Islamska zajednica u Beogradu
je prijavila stalne teškoće u dobijanju zemljišta i dozvole vlasti za islamsko
groblje u blizini grada.
Vlada Republike Crne Gore se u
martu 2003. godine suprotstavila odluci Ministarstva odbrane bivše Savezne
Republike Jugoslavije da prenese vojnu imovinu u ruke većinske Srpske pravoslavne
crkve. Crnogorski zvaničnici tvrde da je prenos bio nezakonit pokušaj da
se republička vlada spreči da dobije ovu imovinu nakon raspada savezne
države i uspostavljanja Državne zajednice Srbije i Crne Gore. Slučaj nije
bio rešen do isteka perioda na koji se odnosi ovaj izveštaj.
Zloupotreba verskih sloboda
Dugotrajni spor između grada Leskovca
na jugu Srbije i crkve pod šatorom koju koristi Protestantsko-evanglistička
romska crkva, proširio se 30. aprila kada su građevinski inspektori, tri
policijska automobila, ekipa Elektrodistribucije i ekipa za rušenje došli
da sruše crkvu. Crkva pod šatorom je izdvojena za rušenje iako postoje
463 bespravna objekta u tom području, uključujući industrijsko postrojenje
i mnoge kuće. Vernici su sprečili rušenje, a kasnije istog dana gradske
vlasti su se složile da se crkva premesti na drugu lokaciju. U okviru dogovora,
grad je ponudio da besplatno obezbedi površinu od 22.000 kvadratnih metara
u industrijskoj zoni, kao i struju, vodu, kanalizaciju i asfaltni prilazni
put. Crkva je trebalo da kupi jedan od dva susedna placa u privatnom vlasništvu
da bi se izgradio put. Crkva je postigla dogovor sa vlasnikom jednog od
dva susedna placa i obezbedila potrebna sredstva, ali je, pre izdavanja
kupoprodajne dozvole, opštinsko odeljenje za imovinska pitanja zatražilo
mišljenje Ministarstva vera i Ministarstva građevina Srbije. Kupoprodaja
nije završena do kraja perioda koji je obuhvaćen ovim izveštajem.
Nije bilo izveštaja o licima koja
su u pritvoru ili zatvoru iz verskih razloga.
Prisilno versko preobraćenje
Nije bilo izveštaja o prisilnom
verskom preobraćenju, uključujući i maloletne američke državljane koji
su oteti ili nezakonito odvedeni iz Sjedinjenih Država, ili odbijanja da
se takvim državljanima dozvoli povratak u Sjedinjene Države.
Zloupotrebe terorističkih
organizacija
U periodu na koji se ovaj izveštaj
odnosi, nije bilo prijava da su terorističke organizacije vršile zloupotrebu
određenih religija.
Poštovanje slobode veroispovesti
- napredak i pozitivan razvoj
Vlada Državne zajednice uvela
je civilnu službu kao alternativu obaveznom vojnom roku. Pravo izbora civilne
službe će dopunjavati opcije neubijanja koje već postoje za vojne obveznike
koji se protive vojnoj službi iz razloga prigovora savesti. Ne postoje
izveštaji o vernicima koji su osuđeni jer su odbili da vojni rok služe
iz razloga prigovora savesti.
Srpski sudovi su 2002. godine
počeli suđenje u slučaju Savić, gde se autoru antisemitske literature sudi
za širenje rasne ili nacionalne mržnje putem pisane reči. Prema izvorima
iz Jevrejske zajednice Srbije i Crne Gore, ovaj slučaj je odlagan mnogo
puta. Poslednje odlaganje, koje je odobreno da bi se omogućio psihijatrijski
pregled optuženog, trajalo je više od godinu dana do zaključenja ovog izveštaja.
Odeljak III. Stavovi društva
Dok su odnosi među pripadnicima
različitih verskih grupa dobri, bilo je nekih slučajeva diskriminacije
predstavnika verskih manjina u zemlji. Verska i nacionalna pripadnost su
tesno povezane u Srbiji i Crnoj Gori, a u mnogim slučajevima teško je ustanoviti
da li su uzroci diskriminacije prvenstveno verskog ili prevashodno nacionalnog
karaktera. Izgleda da je veliki broj slučajeva verske diskriminacije ili
uznemiravanja, u toku perioda na koji se odnosi ovaj izveštaj, bio više
nacionalne nego verske prirode.
Nakon 28. decembra 2003. godine,
parlamentarni izbori, na kojima je odskočila Srpska radikalna stranka osvojivši
većinu mesta, u porastu su bili vandalizam i nasilje nad manjinskim nacionalnim
i verskim grupama u severnoj srpskoj pokrajini Vojvodini. Među incidentima
usmerenim na verske objekte ili pripadnike bili su: (1) 19. januara skrnavljenje
Mađarskog katoličkog groblja u Novom Sadu; (2) 19. januara skrnavljenje
Reformističke crkve u Somboru; (3) 24. januara skrnavljenje Hrvatskog katoličkog
groblja u Subotici; (4) skrnavljenje još jednog subotičkog groblja, gde
se sahranjuju Hrvati i Bunjevci (obe grupe su katoličke), u noći između
26. i 27. marta; (5) skrnavljenje dvadeset jednog nadgrobnog spomenika
na Katoličkom i Pravoslavnom groblju u Novom Bečeju između 1. i 2. maja;
(6) napad u Novom Sadu na dva adventistička sveštenika koji su pokušavali
da zaštite pripadnike Hrišćanske adventističke crkve od šest mladića koji
su ušli u crkvu posle večernje službe i počeli da psuju i viču. Jedan od
napadača je zgrabio sveštenika za vrat, a zatim napao i drugog sveštenika.
Policija je pozvana i napadači su uhapšeni. Istraga o ovom napadu je u
toku. Jedan nasilni incident je prethodio parlamentarnim izborima 8. avgusta
2003. – napad na koncert koji je organizovala Pentekostalna crkva u Vrdniku,
u Vojvodini. Električni kabl je presečen sekirom, a eksplozivna naprava,
koja je bačena na binu, oštetila je automobile koji su se nalazili u blizini.
Policija je istraživala incident, ali počinioci nisu identifikovani.
U noći između 17. i 18. marta,
počeli su protesti i nasilje u Srbiji i Croj Gori kao reakcija na opšte
nasilje etničkih Albanaca nad Srbima i njihovom ličnom i verskom imovinom
na Kosovu 17. marta. Ovakva reakcija je obuhvatila nasilje nad muslimanskim
verskim objektima u Srbiji i Crnoj Gori, iako su objekti pripadali uglavnom
bošnjačkim a ne etničkim albanskim muslimanima.
U noći između 17. i 18. marta,
veliki broj mladih ljudi, navodno uglavnom iz beogradskih sportskih klubova,
koji su došli pred džamiju nakon demonstracija ispred zgrade Vlade Srbije,
opljačkali su i zapalili džamiju u Beogradu. Policajci koji su prvi reagovali
su napravili kordon oko džamije, ali nisu bili adekvatno opremljeni, pa
ih je gomila odgurala; neki policajci su povređeni. Policajci koji su kasnije
stigli bili su bolje opremljeni ali se nisu suprotstavili demonstrantima.
Dva vatrogasna kamiona su stigla pre nego je džamija zapaljena, ali vatrogasci
nisu pokušali da priđu džamiji kada je paljevina počela, već su to uradili
dva sata kasnije. Džamija je oštećena, ali je konstrukcija sačuvana; međutim,
druga zgrada je uništena. Šest automobila, uključujući tri policijska vozila,
takođe su uništeni. Mitropolit Srpske pravoslavne crkve Amfilohije je sa
svojim pristalicama energično pokušao da zaštiti džamiju. Vlada i politički
lideri su napad osudili, a zbog neodgovarajućeg reagovanja policije, ministar
unutrašnjih poslova je kasnije otpustio komandanta policije Opštine Stari
grad gde se džamija nalazi. Vlasti Beograda i Starog grada su izdvojile
po 34.480 dolara (dva miliona dinara) za popravku džamije. (Rekonstrukcija
fasade džamije, koja je već bila na listi planiranih popravki grada Beograda,
dobila je prioritet nakon napada.) Policija je uhapsila 110 osoba zbog
ovog napada. Odmah nakon što je jedna radio-stanica je prenela obraćanje
jednog muslimanskog dečaka koji je povređen kada je pao sa krova džamije
u vreme nereda, eksplozivna naprava je bačena na njegovu kuću. Kasnije
u toku noći, demonstranti su polomili prozore na Američkoj ambasadi i oštetili
dva vozila ambasade; takođe je napadnuta Hrvatska ambasada. Sprečeni su
da stignu do Albanske ambasade, koja se nalazi na udaljenoj lokaciji.
Iste noći je zapaljena džamija
u Nišu, gradu na jugu Srbije. Iako su policija i vatrogasci brzo stigli,
hiljade demonstranata su okružili zgradu i sprečili ih da priđu džamiji,
koja jeuništena zajedno sa minaretom. Za napad je optuženo jedanaest osoba
«zbog udruživanja radi nasilničke aktivnosti», za koju je zaprećena kazna
do pet godina zatvora. Opština Niš se obavezala da će potpuno obnoviti
džamiju.
Napadi na muslimansku svojinu,
kao posledica dešavanja na Kosovu, dogodili su se i u severnoj srpskoj
pokrajini Vojvodini. Prema podacima Helsinškog komiteta Srbije, zabeleženo
je četrdeset napada na imovinu bošnjačkih i albanskih muslimana između
17. i 21. marta. Takođe, u Malom Zvorniku, gradu u zapadnoj Srbiji, 20.
marta su kamenjem razbijeni prozori na džamiji.
U Baru, u Crnoj Gori, knjižara
Islamske zajednice je kamenovana 20. marta; počinioci nisu pronađeni do
kraja perioda na koji se izveštaj odnosi. Istog dana, policija je pritvorila
deset mladića u Podgorici, u Crnoj Gori, koji su pretili da će zapaliti
glavnu džamiju u Podgorici. Policija je mladiće ispitivala u prisustvu
njihovih roditelja i pustila ih; nije planirana nikakva pravna radnja do
kraja perioda na koji se izveštaj odnosi.
Takođe je bio najmanje jedan napad
na nemuslimanski verski objekat kao reakcija na događaje na Kosovu. Uveče
18. marta, zapaljen je Kulturni Centar «Protestantska biblija» u Nišu kada
je grupa od tridesetak ljudi bacila Molotovljeve koktele.
Manjinske verske zajednice izveštavaju
o kontinuiranim problemima vandalskog uništavanja crkvenih zgrada, groblja
i drugih verskih objekata. Prema podacima informativne službe Forum 18,
preko 50 napada se dogodilo u toku perioda na koji se ovaj izveštaj odnosi.
Mnogi napadi uključuju sprejom ispisane grafite, kamenovanja, ili oštećenja
nadgrobnih spomenika, ali u velikom broju slučajeva radi se mnogo većim
oštećenjima. U određenom broju incidenata oskrnavljeni su nadgrobni spomenici,
uključujući slučajeve na jevrejskom, muslimanskom i luteranskom groblju.
Na dan 27. marta, na Katoličkoj crkvi sv. Mateje u Kotoru, u Crnoj Gori,
pojavili su se crteži tri podignuta prsta – znak srpskog nacionalizma –
i grafiti «Ovu crkvu bi trebalo spaliti» i «Srbija». Znak svastike i grafiti
«Srbija Srbima» i «siledžije» su se pojavili na bivšoj zgradi sinagoge
u Nišu, u Srbiji.
Jevrejski poglavari u Srbiji su
izvestili o povećavanju antisemitizma na internetu. Prema rečima predstavnika
Saveza jevrejskih zajednica Srbije i Crne Gore, antisemitski govor mržnje
često se javlja u knjigama malog tiraža. Objavljivanje novih knjiga (ili
ponovljena izdanja prevoda antisemitske strane literature) često vodi verskoj
netrpeljivosti izraženoj kroz pisma mržnje ili nekim drugim načinom izražavanja
antisemitskih osećanja. Isti ovi izvori povezuju antisemitizam sa antizapadnjačkim
i antiglobalizacijskim osećanjima kao i nacionalizmom.
Nastavlja se antisektaška propaganda
u srpskoj štampi, gde manjinske hrišćanske crkve, uključujući baptiste,
adventiste i Jehovine svedoke, kao i neke druge manjinske verske grupe,
često dobijaju etiketu sekte. Verski poglavari primećuju da se slučajevi
vandalizma često dešavaju nakon pisanja štampe o sektama. U julu je časopis
«Nin» objavio specijalni dodatak pod nazivom «Sekte – duhovna droga», koji
je finansirala Fondacija Karić; dodatak je sadržao tekstove o opasnostima
koje nose razne manjinske verske grupe. Dnevni list «Novosti» je, počev
od februara, objavljivao seriju antisektaških tekstova. Prema nekim izvorima,
činjenica da je jedan od vodećih eksperata za sekte kapetan policije, čiji
se radovi koriste u vojnim i policijskim školama, dodatno komplikuje situaciju.
U Crnoj Gori, katolička, muslimanska
i pravoslavna zajednica koegzistiraju u istim gradovima i često koriste
iste opštinske prostorije za obavljanje verskih obreda. Tenzije postoje
između Srpske pravoslavne crkve i Crnogorske pravoslavne crkve, ali su
ove tenzije uglavnom političke prirode, i imaju koren u crnogorskoj povremenoj
želji da bude nezavisna, a koja datira od 1997. U svakom slučaju, zvanično
pravoslavlje na Crnogorsku pravoslavnu crkvu gleda kao na raskolničku.
Beranska ceremonija spaljivanja badnjaka i dalje je u žiži spora. U toku
perioda na koji se izveštaj odnosi, u nekoliko opština, uključujući Berane,
crnogorski pravoslavni vernici su svoj badnjak palili na različitim lokacijama
od srpskih pravoslavnih vernika. Crnogorska pravoslavna crkva u Bijelom
Polju je odlučila da ne održi obred. Opštinske vlasti u Baru su odbile
da izdaju dozvole za spaljivanje badnjaka iz bezbednosnih razloga, ali
nisu sprečavale obrede. Dve crkve nastavljaju da se bore za pristalice
i da se spore oko imovine, ali ovaj sukob nije obeležen nasiljem. Međutim,
predstavnici nevladinih organizacija izrazili su zabrinutost zbog stepena
nacionalizma i govora mržnje u Crnoj Gori. Pripadnici manjinskih verskih
zajednica u Crnoj Gori takođe su prijavili da su u štampi etiketirani kao
«sekte» i «kultovi».
Meseca maja, vlasnik zgrade koju
u Crnoj Gori koriste protestanti, zatražio je od crkve da ukloni znak sa
zgrade na kojem su navedeni datumi i vreme održavanja službe. Protestantski
poslenici, koji su želeli da ostanu anonimni, nedavno su prijavili da je
na njihovo vozilo bačena bomba 2002. godine. Policija je brzo reagovala,
ali počinioci nisu pronađeni.
Odeljak IV. Politika Vlade
Sjedinjenih Država
Vlada Sjedinjenih Država nastavlja
da promoviše nacionalnu i versku toleranciju u Srbiji i Crnoj Gori. Službenici
Ambasade se redovno sastaju sa poglavarima verskih i manjinskih zajednica
kao i sa predstavnicima Srpske pravoslavne crkve i vlade da bi promovisali
poštovanje slobode veroispovesti i ljudskih prava. Ovi sastanci obuhvataju
i razgovore sa srpskim premijerom Vojislavom Koštunicom, predsednikom Srbije
Borisom Tadićem, srpskim ministrom unutrašnjih poslova Draganom Jočićem
i srpskim ministrom za ljudska i manjinska prava Rasimom Ljajićem. Predstavnici
Ambasade podstiču ove lidere da govore protiv incidenata čiji su cilj etničke
manjine (uključujući njihove verske objekte i groblja) kao i da rade na
pronalaženju i kažnjavanju vinovnika.
back to top
^ |